Utopija kao prirođeni nagon?

Svaka civilizacija ima potrebu stvoriti savršeni otok, zajednicu ili misiju. “Utopijski duh” modernoga čovjeka proizlazi iz osjećaja da budućnost može temeljito transcendirati sadašnjost. Utopije ili, doslovce, “ničija zemlja” često se javljaju kao radikalne vizije, kao idealni svjetovi nasuprot statusu quo. Često se raspravljalo o tome da su utopije zapravo potrebne da bi se “ispravio” tijek civilizacijskoga napretka i modernizacije. Sudbina je utopijskoga mislioca da ovisi o paradoksu da “biti realističan znači tražiti nemoguće”.